Grad Niš oduvek je bio mesto gde su stasavali dobri golmani. Jedan od njih bio je Dragan Pantelić, koji je u Niš došao iz rodne Loznice, tačnije iz Lešnice. Ovoga leta još jedan čuvar mreže krenuo je njegovim stopama i stigao u Niš sa željom da dosegne visine prethodnika.
– „Znam da je golmanska tradicija u Radničkom velika i upoznat sam ko je sve pre mene čuvao mrežu. Velika je odgovornost, da se posle takvih legendi, ljudskih gromada stane na gol. Naravno da je pritisak na meni, da ostavim što bolji utisak i probam možda da dostignem njihove te visine. Skoro sam baš gledao neke fotografije iz 2015. kad su kup u Loznici, igrali Loznica i Radnički. Branio je Aleksandar Jovanović, pamtim njegovo dobro izdanje, ubrzo nakon toga otišao je u inostrasntvo, napravio dobru karijeru. Stvarno je u poslednjih nekoliko godina mnogo dobrih golmana prošlo kroz Radnički i čast je biti ovde“ – započinje priču Strahinja Manojlović.
U Radničkom se odmah dobro snašao i brzo uklopio.
– „Sačekali su me prijatni ljudi, uverio sam se da je Niš stvarno fudbalska sredina i srećan sam što sam ovde nastavio karijeru. Brzo sam se adaptirao, saigrači su me prihvatili na najbolji mogući način, atmosfera u ekipi je dobra i pozitivna. Poznajem stvarno dosta igrača, protiv nekih sam igrao, sa nekima delio svlačionicu. Sa Tankom, Bosićem, Stjuartom sam igrao u Javoru, sa Stajićem sam bio cimer u Grafičaru. Stvarno mi je super, od početka sam počeo da igram u prvih 11, drago mi je zbog toga i nadam se da ću nastaviti da dobro branim. Srećan sam što smo u moje prve dve utakmice upisali dve pobede, što će nam značiti za nastavak sezone“.
Manojlović je u Niš stigao pre mesec dana, a klub sa Čaira bio je uporan u nameri da ga dovede.
– „Ljudi iz Radničkog su bili uporni, nisu odustajali, jako su želeli da dođem, što sam shvatio po pozivima. Video sam da je ovde reč o dobroj priči i zato sam se odlučio za Radnički. Sada moram da nastavim da radim dobro, velika mi je želja da u klubu sa ovakvom tradicijom i ja ostavim dubok trag“.
