Prvi čovek niškog superligaša Ivica Tončev govorio je za Sportski žurnal o porodici, praznicima i planovima kluba sa „Čaira“.
Novogodišnji i božićni praznici po nepisanom pravilu rezervisani su za porodicu i najbliže. I, to su vrednosti koje se kod Srba vekovima poštuju, prenose s kolena na koleno i ostavljaju u amanet budućim generacijama. Upravo tako, prvi čovek niškog Radničkog Ivica Tončev najradosniji hrišćanski praznik Božić, po tradiciji, dočekuje u toplini porodičnog doma. Uz želje koje su godinama nepromenjene – da praznici svima donesu sreću i zdravlje.
„Nezavisno da li je to u Srbiji ili Austriji, trudimo se da odložimo obaveze i zajedno proslavimo Badnje veče i Božić, uz poštovanje tradicije i običaja. Trudio sam se da vaspitavam decu u duhu hrišćanstva i iskonskih vrednosti. Mada, moram da priznam da je moja supruga mnogo zaslužnija za to. Posebno se trudi da za vreme praznika sve dobije neku posebnu notu i na najbolji način dočara sve. Vremena su takva da se brzo živi i da nekad druge stvari izbiju u prvi plan. Ipak, Božić je jedan od praznika koji nas podseća šta su prioriteti i da je važno očuvati prave vrednosti“ istakao je prvi čovek Radničkog Ivica Tončev na početku razgovora za Sportski žurnal.
Šta poštujete od običaja?
„Za Badnji dan ustajemo rano, unosimo badnjak i slamu u kuću. Tog dana trpeza je posna. Svi smo znatiželjni, deca posebno, ko će da izvuče novčić prilikom lomljenja česnice. Taj običaj ispunjen je smehom i šalama, posebno na račun onoga ko pronađe novčić. Na Božić tradicionalno ujutru idemo u crkvu na liturgiju, zatim dočekujemo položajnika, koji donosi sreću. Ove godine to će da bude moj unuk, koji će po tradiciji da dobije poklon. Sledi zajednički, porodični ručak. Na trpezi će ove godine da budu brojna nacionalna jela, od pečenja, sarme, do predjela. Nego, nije toliko bitno šta će da bude na trpezi. Važan je osećaj da smo zajedno i da se radujemo tome. Da uživamo u najlepšem hrišćanskom prazniku koji simbolizuje novi početak“.
Stiče se utisak da ljudi u poslednje vreme sve više „beže“ od tradicije. Kako gledate na to?
„To jeste utisak. Smatram da je u našoj biti tradicija. Takođe, pogrešna su uverenja da tradicija sprečava napredak. Naprotiv, samo ako znamo ko smo možemo da idemo napred. Tradicija je veza između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ona nas podseća ko smo, odakle dolazimo i koje vrednosti nosimo, da bismo bili bolji u budućnosti. Uostalom, kada zajedno obeležavamo praznike ili poštujemo iste običaje, ne delimo samo trenutke, već i vrednosti. I zato je tradicija bitna, a u njenoj suštini je porodica“.
Ceo život ste posvećeni fudbalu, dugo i Radničkom, kakvu ulogu ima porodica u svemu tome?
„Radnički je jedna velika porodica, a moja porodica Tončev deo je nje. Svi volimo klub, nerviramo se zajedno kada gubimo, ali se i radujemo svakoj pobedi. Sin David prati svaku utakmicu, ako nije sa mnom na Čairu, obavezno gleda na televiziji i stalno mi šalje „savete“ šta treba ispraviti. Supruga i ćerke su na stadionu kada im to obaveze dozvole. Dame najviše brinu da se ja ne nerviram mnogo, što je nemoguće. Radnički nosi posebne emocije, teško ih je kontrolisati. Kad su, ipak, oni sa mnom svaki poraz na terenu je lakši. Znaju i one dosta o fudbalu, jer sam očigledno, hteo to ili ne, preneo na njih ljubav prema fudbalu“.
Prethodna godina bila je izazovna i teška za Radnički, koji je prošlu sezonu završio baražom za opstanak, sad se nalazi u zoni ispadanja. Kako komentarišete 2025. godinu?
“Bila, prošla, ne ponovila se. Poslednjih godina ne ide kao što smo planirali, ali svi klubovi imaju uspone i padove. Kroz baraž smo potvrdili da treba da budemo deo Super lige i očekujemo da ćemo i da ostanemo, jer to Radnički zaslužuje. Neće da bude lako, pogotovo sad kada ispada veliki broj klubova. Nastavićemo da se borimo, drugu opciju nemamo. Očekujem da prevaziđemo sve ono što smo uočili kao problem, da ovu polusezonu shvatimo kao opomenu, ali i imperativ da možemo i moramo bolje u budućnosti“.
|
NEKA NASTAVE ŠTO GLASNIJE DA KRITIKUJU Mnogi likuju zbog pozicije na tabeli, sele vas u Prvu ligu. Stiče se utisak da nekom smeta Radnički? „Zli jezici“ me ne zanimaju. Da neko može da navija protiv svog, gradskog tima, jer ne voli mene…to je za neke druge struke. Meni je bitno da mi igramo dobro i pobeđujemo. Zapamtio sam od kad sam u klubu da što su glasnije kritike Radnički bolje igra, tako da neka slobodno nastave. Možda i smetamo nekom. Više puta sam rekao da se oštro protivim beogradizaciji srpskog fudbala. Srbija nije Beograd. Za razvoj fudbala neophodno je više razvojnih centara sirom Srbije. Naravno, više i superligaša i prvoligaša iz svih delova Srbije. U suprotnom, propašće brojni talenti koji neće moći da igraju u beogradskim klubovima“, tvrdi Tončev. |
Šta je to nedostajalo Radničkom minule jeseni?
„Uh, to je teško pitanje. Radnički je često igrao solidno, ali bez završnice. Mnogo nerešenih utakmica, ili minimalnih poraza. Znali smo da primimo gol u lošem trenutku, ispustimo vođstvo ili bod. Pojedine sudije često su bile odlučujući faktor, na naše veliko nezadovoljstvo. Ono što meni najviše smeta je to što ekipa nekada nije bila dovoljno hrabra, odlučna, energična, borbena, nije pokazivala karakter, volju i želju. Nije igrala onako kako dolikuje. Igrači kao da nisu svesni težine grba koji nose. Na sve to, bili su preplaćeni, a delovali kao da im nije bitno da li su drugi, sedmi ili šesnaesti na tabeli. To više ne može tako! Zato i menjamo krvnu sliku ekipe, neko ide, neko dolazi. Od igrača koji nose dres Radničkog tražim da pokažu karakter“.
U finišu prvog dela sezone posegli ste za promenama u sportskom sektoru. Šta očekujete od njih?
„Krenuli smo sa promenama u klubu, za koje se nadamo da će da donesu bržu, sadržajniju igru i bolje rezultate. Gledaćemo da se pojačamo tokom prelaznog perioda i da budemo bolji na proleće, ne samo fizički, nego i na psihološkom planu. Nastavljamo s borbom, jer to neće da uradi niko za nas. Trenutna pozicija Radničkog je nezavidna, ali moramo da izađemo iz nje kao pobednici i da pokažemo mentalitet juga Srbije“.
|
OPSTANAK I – TAČKA Kakvi su planovi za proleće, šta je neophodno da se uradi za opstanak? „Planovi i ciljevi Radničkog uvek su najviši. To nam nalažu stogodišnja tradicija i bogata istorija. Tačka. Sada da obećavamo kule i gradove ne možemo, niti želimo. Cilj je opstanak, konsolidacija, a za posle ćemo da vidimo. Radnički mora da opstane u ligi, Niš je grad sporta i mora da ostane fudbalski centar cele jugoistočne Srbije“, jasan je Ivica Tončev. |
Kako ste se odlučili da dovedete stranca za trenera, to u novijoj istoriji nije bio čest slučaj na Čairu (pre Takisa Lemonisa, Austrijanac Peter Pakult)?
„Nije bilo teško kada smo odlučivali o angažovanju Takisa Lemonisa. Razgovarao sam sa čovekom koji mi je za tri sata ispričao mnogo o fudbalu, Radničkom i našim igračima. To mi niko nije ispričao za godinu dana. Čovek ima veliko znanje, iskustvo, mislim da će sve da postavi na svoje mesto, napravi dobar rezultat i pronađe „žicu“ ovoj ekipi“.
Promena će biti i u igračkom kadru, ko je napustio Čair, sa druge strane, nalazi se na izlaznim vratim?
„Nemanja Belaković, Bazile Jamkam, Nemanja Mićević, Lasin Kone i Nikola Ćuruvija su otišli. Na izlaznim vratima su Jovan Nišić i Marko Petković. Postoji mogućnost odlaska i Vanje Ilića“.
Ko će da poboljša krvnu sliku ekipe?
„Isah Abas potpisao je ugovor sa Radničkim i za njega smo platili veliko obeštećenje. Morali smo da se pojačamo na toj poziciji kako bismo bili ofanzivniji i bolji. Došli su i Uroš Nikolić i Ibrahim Mustafa iz Vojvodine kao pozajmljeni igrači, ali sa klauzulom o otkupu. Mislim da će ostati kod nas i nakon pozajmice. U završnim smo pregovorima sa špicom iz Belorusije. Ostaje nam da dovedemo još levog štopera i da završimo prelazni rok”.
|
POTPUNO SMO MARGINALIZOVANI Ranije ste isticali da Radnički nema predstavnika u Fudbalskom savezu Srbije, pa da zato ima drugačiji tretman. Da li se tu nešto promenilo? „Ne. To je dodatni, višegodišnji, problem. Mi, kao jedan od najstarijih klubova u Super ligi, potpuno smo marginalizovani. Valjda zato i imamo drugačiji tretman kod sudija, koji smatraju da bez bilo kakvih posledica mogu da sude na štetu Radničkog. Oni vode računa o klubovima, čiji se predstavnici nalaze u izvršnim odborima. Mi samo tražimo ujednačen kriterijum, ništa više, „malo” više poštovanja za jedan Radnički iz Niša. Verujte, u ligi koja je izjednačena dovoljno je da se pomogne pet odsto, dosudi ili ne dosudi nešto i da ekipa zbog toga izgubi utakmicu“, predočava prvi čovek Nišlija. |
IZVOR: Sportski žurnal
